Subota, rano jutro 4:30 sati, krećemo u lovište. Lovište je tipično ravničarsko, kao i ostala u sjevernom Banatu, prostrano sa velikim poljoprivrenim površinama pod žitaricama. Već je sredina lipnja, te su pšenica i ječam zreli za žetvu.
Za razliku od njih kukuruz i suncokret već svojim uzrastom liče na neprohodnu zelenu šumu. Tako se miješa zlatna i zelena boja, dok za vedrih dana nebo poprima tirkizno plavu boju. Kako je u pitanju rano jutro, po dolasku u lovište sa istoka se lagano pomalja crveno sunce.

Traženje divljači
Ipak prije njega se na istoku nebo zacrveni, ne baš pravom crvenom bojom, više nekom veoma interesantnom nijansom između crvene i ljubičaste boje. Time okolina poprima veoma interesantne boje, a samo desetak minuta nakon toga prelijepog prizora buđenja dana, sunce je već izašlo na nebo i lagano grije.
Kako je dan prije bio jako topao, uz večernji suhi vjetrić, ovo jutro je bilo bez rose. Tako se mi lagano krećemo suhim poljskim putovima, ali ponekad i preko polja. Obilazimo vozilom sve više i više polja, ali divljač ne primjećujemo.
Ipak smo nakon 15 minuta lagane vožnje u zlatnom ječmu primjetili srnu sa lanetom. Promatrala nas je radoznalo i začuđeno, te se kroz ječam lagano odmicala od nas. Uz nju se kretalo lane i pratilo pokrete srne. Promatramo je još koji trenutak, a kada je zašla u zelene kukuruze gubimo je iz vida i nastavljamo dalje.
Idemo dalje, promatramo, te tražimo pogledom željenu divljač. Trud se ubrzo isplatio, te smo ugledali par – srnu i srndaća, ali on je bio mlad i perspektivan, nikako za odstrjel, te odmah idemo dalje. Uskoro na jednoj pokošenoj livadi smo ugledali i nekoliko divljih zečeva u igri.
Ipak to nije bila baš bezbrižna igra zečeva, jer je u pitanju zadnji krug parenja i mužjaci su se borili za naklonost ženki koje su gledale borbu. Nastavljamo dalje, kao da ih ne primjećujemo, a na prašnjavom putu ispred vozila susrećemo par fazana.
Oni jedno vrijeme trče putem, da bi brzo skrenuli i nestali u žitu. Uskoro ponovo nailazimo na srnu, ali samo produžavamo vožnju, dok nas ona prati začuđenim pogledom. Nažalost, nikako da nađemo željenog srndaća za kojeg zna naš lovački vodič, profesionalni lovac i čuvar. On uporno ponavlja da je tu, ali nikako da ga sretnemo. Razlog je što se divljač veoma slabo kreće zbog visokih temperatura, te obično leži u žitu ili, kada čuje nepoznat zvuk, brzo se sklanja u visoke kukuruze i suncokret. Ta polja kukuruza su inače nepregledna, duga i široka po nekoliko stotina metara. Idemo dalje i dalje, te susrećemo sve više sitne divljači, ali i brojne srne. Kako nismo u prilici da pucamo radimo brojne fotografije divljači.
Na kraju krećemo ka drugom dijelu lovišta u nadi da ćemo tamo biti bolje sreće. Krećući se prašnjavim putem u udaljenom uglu jednog pšeničnog polja spremnog za žetvu primjećujemo par srneće divljači. Odmah smo stali i osmotrimo durbinima divljač- srna i srndać su na vidiku. Naš vodič nas odmah upozorava da je to srndać kojeg tražimo. Rogovlje mu se nije najbolje vidjelo, jer je u njemu imao upleten busen trave, vjerojatno je to jutro negdje strugao rogovima. Ipak, i pored toga naš pratilac ga je prepoznao.

Pucanj
Pripremam oružje, provjeravam kočnicu i započinjemo lagano primicanje. U početku je odstojanje bilo oko 300 metara, ali smo se zbog sigurnosti pucanja morali primaći na minimalno 150 metara. Lagano prilazimo samo kada divljač spusti glavu u pšenicu. Kada digne i promatra u našem pravcu stanemo i promatramo bez suvišnih pokreta. To traje vječnost iako su u pitanju sekunde. Na kraju uspijevamo da priđemo na nekih 130 do 140 metara.
Namještam se i ciljam, ali položaj divljači ne dopušta siguran pogodak. Taman kada se srndać namješta u povoljan položaj za pucanje između njega i mene staje srna. Tada treba još malo čekati, treba biti strpljiv, a svaki trenutak je jako dug.
Cijelo vrijeme kroz snajper promatram divljač, a ona je lagano krenula ukoso ka polju suncokreta. Time se počela približavati, ali još samo desetak metara i nestat će u šumi suncokreta.
U tom trenutku se pomiče srna naprijed, te odmah koristim priliku i pucam. Pucanj se prolomio snenim poljima, srndać pada, a srna u par skokova nestaje u polju suncokreta. Stojim i gledam, da li će se pogođeni srndać podići, ako je ranjen, repetiram i zakočim pušku. Na svu sreću sve je ostalo nepomično, klasi žita samo lagano trepere na cijelom polju od jutarnjeg povjetarca.
Primam čestitke od pratioca i drugih kolega, te se kroz žito krećem ubrzanim korakom ka divljači. Stižemo do divljači koja je već mrtva ležala. U rogovima mu je bila upletena trava slatka. Mrtvu divljač smo ukrasili poljskim cvijećem i klasom pšenice, te joj odali počast. Potom je slijedilo fotografiranje, te nošenje divljači do vozila. Nakon odstrjela smo svi bili zadovoljni, te smo već u 05:30 završili lov.
Potom odlazimo u obilazak drugih dijelova lovišta, gdje smo uživali u brojnosti i ljepoti divljači.

D.Ballian