Veza čovjeka i psa vuče korijene iz davne prošlosti. Još u vremenu kada nisu postojale drevne  civilizacije čovjek lovac i njegov vjerni pratilac su imali zajednički suživot. Različite potrebe ljudi su uzrok nastanka raznih rasa pasa i preobražaj od patuljastih dom gigantskih rasa, različitih boja, oblika dlake i namjene. U antička vremena ova veza je bila još čvršća i psi se više nisu koristili samo kao čuvari nego kao visoko cijenjeni psi za potrebe u osvajačke pohode,osim potreba u lovu. Razvojem civilizacija kao npr. Egipatske., Kineske, Grčke, Rimske i drugih psi su imali različite upotrebe u društvu. Kroz cijeli srednji vijek psi su takođe korišteni u različite svrhe, a najčešće za lov. Tek u vremenu nakon industrijske revolucije i potkraj 19 vijeka upotreba je doživjela potpuni procvat, te se u to vrijeme stvaraju prve orgniziranije kinološke organizacije. Najstarija Kinološka organizacija je BKC (British Kennel Club), zatim AKC ( American Kennel Club) i nedugo zatim formira se FCI (Federation Cynologique Internationale). Na ovim prostoima kinologija je u povoju početkom 20 vijeka a u Bosni se aneksijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske nazire stvaranje kinološke ostavštine, kada austrijski oficir F.B. Laska obilazeći Bosnu i Hercegovinu za potrebe kraljevskog dvora stvara nešto što će ostaviti traga u kinologiji ovih prostora u svojoj knjizi „ Das Weidewerk und der Bosnia und Herzegowina“ izdata u Klagenfurtu 1905. godine studiozno opisuje goniče i ostavlja neizbrisiv pečat na to sada veće davno vrijeme i govori nam o rasama pasa sa kojima se lovilo u to vrijeme. Naime, Laska opisuje goniče i to Baraka i Posavskog goniča, pa i druge goniče u tri varijeteta kao tri različite pasmine i cijeli niz drugih pasmina koje nažalost nisu prepoznate od strane tadašnjih lovaca u Bosni i Hercegovini koji su trebali samo ono što je već bilo urađeno ispečatiti i uvrstiti u kulturnu baštinu naroda Bosne i Hercegovine.

I ponovo lov i lovstvo i lovci i lovna kinologija. I nigdje nije tako kao ovdje, kada je lov u pitanju. I nigdje nemože biti tako dobro kao što to može biti ovdje. Potrebno nam je ono malo, ona bogda kako bi se odvažili i krenuli dalje. I od svega što je sada već čuveni Laska opisao osta nam samo naš ponos, naš Barak – kudravi gorštak. I lijep i dopadljiv ali ne baš možda tako šarmantan kao neke druge pasmine pasa ali Naš! Treba ga voljeti i njegovati. Treba mu ugoditi jer on to zaslužuje. I nisu uvijek oni drugi bolji od njega, i nisu svi ti ini goniči baš ni tako dobri mada im je poklonjeno zančajno više pažnje. „Drugi“ su ih voljeli i poklanjali im pažnju, a naš barak je volio nas i poklanjao nam pažnju. Baš kao naša „Bosanska vaška“ naš Tornjak. I gle čuda, oni nas vole a neznaju govoriti. Moramo se početi baviti našom realnosti, jer drugi ne žele i ne zanima ih. Nemože niko drugi do nas snositi odgovornost za ovu situaciju do mi sami! Čak i ona floskula; „Mi možemo, mi hoćemo, mi moramo“, danas ne pije vode. Nestalo je riječi. Stigli smo do situacije da tražimo zadovoljstvo u radu tamo negdje, da bi radili. Nesta nam inat, i to je dobro, valjda će nastupiti vrijeme razuma i potrebe da nešto korisno i dobro uradimo za ove ljude i ovu glinu. Moglo bi ovako u nedogled, ali...

Savremena kinologija traži više odricanja nego ikada do sada. Sve je više zahtijeva od strane FCI. Stvari se usložnjavaju, izglasavaju se zakonska rješenja koja ne idu baš u prilog lovnoj kinologiji pa ni lovstvu. Iz ovog proizilazi da tek sada moramo zasukati rukave i raditi još više, još bolje i još temeljitije. Moramo povući mudre poteze da bi sve to uskladili i pridržavali se zakonskih rješenja. Ako ih sagledamo temeljito možda su mogla biti bolja, ali ne treba uvijek sve kritikovati, nego gledati naprijed. Treba ih učiniti boljim i u narednom periodu učiniti prilagodljivim za naše lovno-kinološke potrebe, a do tada treba raditi, raditi i raditi na stvaranju imidža. Upravo je to ono što nam treba. Biti ponosan na svoje okruženje, jer naša majka Bosna plače. Letargija, bezvoljnost, nam ne treba naročito ne sada. Sada nam u lovno-kinološkom smislu treba lovna kinologija bez okova stresa kako ništa nije dobro. Dobro bi bilo iznaći moguća rješenja da u novoj lovnoj godini organiziramo i poneku utakmicu pasa na divlju svinju na otvorenom, na zeca na otvorenom, itd. Da ne nabrajam sve vrste kinoloških manifestacija, koje iziskuju rad. Neće niko, moramo mi. Na nas je red da radimo. Treba početi ispočetka, da se ponovi poneka eventualno zaboravljena lekcija i krenemo dalje u nove radne pobjede. Ako želite biti uspješni u polju kinologije potrebno je raditi jako puno, a prva stvar koju trebate uraditi je povećati broj kvalitetnih pasa, zatim kinološki kadar, izgraditi kinološku infrastrukturu, i tek onda organizirati kinološke manifestacije koje Savez lovačkih organizacija u Bosni i Hercegovini treba svojski podržati u okviru svoje djelatnosti i na „konju“ smo. Odgovor kako postati cijenjen u vlastitom okruženju i šire se nazire i što bi naš narod rekao pametnom je i išaret dovoljan.

Autor: Dr.sci Alen Salkić           

 

   

 

                           

KONTAKT INFORMACIJE

 

  

Adresa: Petrakijina 24, 71000 Sarajevo

Telefon / Fax: +387 33 668 209

Žiro račun: 161 00000 1445 0004

SAVEZ LOVAČKIH ORGANIZACIJA U BOSNI I HERCEGOVINIH

Savez djeluje i radi u kontinuitetu od 1925. godine do danas. Savez lovačkih organizacija djeluje  s ciljem da lovačkim organizacijama obezbjedi i omogući da zajednički i lakše ostvaruju svoja prava i interese na nivou države kao i izvan granica učlanjivanjem u evropske asocijacije. 
Savez je član Međunarodnog savjeta za uzgoj, zaštitu i lov (CIC) i  i Federacija lovačkih asocijacija evropske unije (FACE).